U Republici Hrvatskoj gotovo se sve sjeme povrća uvozi, a klijavost se kontrolira u laboratorijima za ispitivanje kvalitete sjemena. Kontrola klijavosti provodi se samo na sjemenu koje se uvozi u rinfuzi i prepakirava u Hrvatskoj dok se kod sjemena koje se uvozi upakirano u mala pakiranja klijavost ne kontrolira. Laboratoriji za ispitivanje sjemena provode analize prema Pravilniku o metodama uzorkovanja i ispitivanje sjemena (NN 99/08). Za svaku biljnu vrstu pravilnik propisuje nekoliko metoda ispitivanja energije klijanja i klijavosti. Prema Pravilniku o stavljanju sjemena na tržište sjemena povrća (NN 129/07, 78/10, 43/13, 29/14, 36/15, 84/16)) propisane su minimalne klijavosti koje sjeme mora zadovoljiti kako bi moglo biti stavljeno na tržište. Cilj rada je bio dokazati razlike u rezultatima klijavosti povrtnih kultura s obzirom na korištenu metodu ispitivanja. Istraživanje je bilo provedeno na sedam povrtnih vrsta: rajčica (Solanum lycopersicum) Saint Pierre, šparoga (Asparagus officinalis) DˋArgenteuil, patlidžan (Solanum melongena) Dugački ljubičasti, krastavac (Cucumis sativus) Levina F1, rotkva (Raphanus sativus) bijela Daikon, tikva (Cucurbita pepo) bijela i grašak (Pisum sativum) Čudo kelvedona . Istraživanje je provedeno u laboratoriju Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima. U ispitivanju klijavosti sjemena korištena je metoda na filtar-papiru, između filtar-papira i u pijesku. Neovisno o korištenoj metodi ispitivanja klijavosti sjemena podloga se vlažila destiliranom vodom, osim kod vrste rajčice Saint Pierre gdje je podloga vlažena 0,2% -tnom otopinom KNO3. Od svih sedam povrtnih vrsta na kojima je bilo provedeno istraživanje najveće razlike u klijavosti sjemena između korištenih metoda zabilježene su na tikvi bijeloj, šparogi DˋAgrenteuil i grašku Čudo kelvedona. U ispitivanju klijavosti sjemena važna je metoda ispitivanja koja se obavezno navodi u izvješću o kvaliteti sjemena.