Soja je kultura koja je danas rasprostranjena širom svijeta. Na području Hrvatske soja se prvi put pojavljuje između 1876. i 1878. godine. Najveće površine zasijane sojom nalaze se u Sjevernoj Americi, dok u Hrvatskoj se najveće površine sojom nalaze u Slavoniji i Baranji. Agrotehnička važnost soje je vrlo velika jer soja posjeduje kvržice koje se nalaze na korijenu biljaka i žive u simbiozi s bakterijama. Njihov zadatak je da dušik iz zraka pretvaraju u dušik lako pristupačan biljkama - N2. Klimatski uvjeti i vlaga tla imaju veliki značaj u rastu i razvoju soje. Od svih ekstremnih nepogoda suša ima najveći utjecaj na soju. Štetna je za sve faze razvoja pa tako i na sam prinos biljaka. Na pokusu soje zbog manjka vlage zabilježena su mnoga venuća ali i opadanja lišća. Na nekim genotipovima bilo je više, a na nekima manje izraženo, ovisno o genotipu. Pokus soje je zasijan baš iz tog razloga, kako bi se vidjelo kako suša utječe na koji genotip. Na temelju meteoroloških podataka i vlage u tlu vršila se analiza podataka da se vidi kako koji genotip podnosi sušu. Pokus je zasijan 20. travnja 2017. u pokusu su korištena 32 genotipa, koje su zasijane u četiri repeticije. Tijekom vegetacije zabilježene su faze razvoja, venuća, visine, odbacivanja lišća i klimatske prilike. Nicanje soje zabilježeno je 6. srpnja 2017. Cvjetovi su se počeli formirati 18. lipnja, a na nekim 21. lipnja, dok su na ovima koje su prije cvale već bile formirane mahune. Dana 18. lipnja i 11. srpnja 2017. nisu zabilježena nikakva venuća, već tek 20. srpnja 2017. kada je bilo više sušnih razdoblja nego vlažnih što je negativno utjecalo na soju. Dana 20. srpnja 2017. na nekim biljkama zabilježeno je odbacivanje lišća. Klimatske prilike kao i kvaliteta same sorte imaju veliki utjecaj na biljke što se vidjelo u našem pokusu soje.