Glavni cilj ovoga rada je analizirati prodaju slatkovodne ribe na konkretnom primjeru Ribnjačarstva Končanica d.d. i to u razdoblju od 2018. do 2022. godine. Hrvatska je sama po sebi pogodna za uzgoj slatkovodne ribe zbog zemljopisnog položaja. Prvi izvoz žive ribe organiziran je odmah nakon osnivanja prvih hrvatskih ribnjačarstava, a transport se vršio putem željezničke mreže do glavnih središta. Do Drugog svjetskog rata osim šarana najviše su se uzgajali štuka, som, linjak i grgeč, a najplodnije razdoblje za hrvatsko slatkovodno ribarstvo bile su sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća. Na hrvatskom tržištu slatkovodna riba se prodaje većinom u prodavaonicama, na tržnicama, pokretnom prodajom ili direktno s ribnjačarstva. Pokretna prodaja najaktivnija je u doba prije blagdana npr. Božić/ Uskrs. Ribnjaci u Končanici su osnovani 1902. godine te je Ribnjačarstvo Končanica najstarije ribogojilište u Hrvatskoj veličine 1.316 hektara na kojima se uzgajaju šaran, bijeli amur, bijeli i sivi glavaš, som, smuđ, štuka, rogan i linjak. Najčešće domaće tržište je na području Slavonije gdje se riba prodaje ribarnicama ili ribičkim društvima. Inozemno tržište pretežito se sastoji od Mađarske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Italije, Rumunjske, Poljske i Češke. Toscana fish i Ferioli najvažnija su inozemna poduzeća koja pretežito kupuju biljojede (bijeli amur, bijeli i sivi glavaš). U 2019., 2020. i 2022. godini prodano je manje ribe nego u baznoj 2018. Godine 2021. i 2022. u Hrvatskoj proizvedeno je preko 4.000 tona godišnje slatkovodne ribe. Najprodavanija riba u Hrvatskoj, ali i na ribnjačarstvu je šaran. Ključne