Nekoć davno čovjek je živio u skladu s prirodom i svoje je zdravstvene probleme rješavao posežući za samoniklim ljekovitim biljem iz svog okoliša intuitivno ga raspoznajući. Priprema različitih pripravaka i njihova primjena kao i ciljana prehrana pri određenim tegobama i oboljenjima bila je zastupljena do početka kultivacije biljaka kada čovjek počinje gubiti urođeni talent za razlučivanje otrovnog od ljekovitog bilja, da bi ga suvremeni čovjek potpuno potisnuo. Iako se razvoj medicine i farmacije odvija paralelno s razvojem tehnologije izuzetno brzo, za mnoga zdravstvena stanja suvremenog čovjeka nemaju adekvatnog rješenja. Različite, naizgled bezizlazne, situacije nagnale su čovjeka da potraži alternativno rješenje, te se on ponovno okreće tradicionalnoj medicini tj. narodnim lijekovima. Tradicionalna medicina još uvijek je sastavni dio života određenih etnoskupina tj. naroda ili stanovnika određenih lokaliteta na koje globalni razvoj nije utjecao u velikoj mjeri. Način njihova života i upotrebu biljaka u njihovoj svakodnevnici proučavaju znanstvene discipline etnobotanika i etnomedicina. Na području Liburnije u Hrvatskoj također nailazimo na starosjedioce koji su usmenom predajom svojih predaka preuzeli znanja o narodnoj medicini i njenim blagodatima, te velik broj žitelja koji se i sami počinju zanimati za to područje, bilo u svrhu samozapošljavanja, turističke promocije ili vlastitog zdravstvenog oporavka.