U Europskoj uniji postoji oko 11 milijuna poljoprivrednih gospodarstava, s time da su poljoprivrednici prva karika u proizvodnji hrane i vrlo važni strateški i gospodarski sudionici. Nakon što je Hrvatska postala članicom Europske unije znatno postaje ovisna o trgovini s drugim državama, posebice gospodarski najrazvijenijima. Shodno tome, ovaj rad analizira strukturu poljoprivrede Italije, Austrije, Slovenije i Njemačke u usporedbi s Hrvatskom kako bi se što lakše uočili pozitivni i negativni trendovi u daljnjem razvoju poljoprivredne proizvodnje. Za analizu i usporedbu korišteni su podaci iz EUROSTAT baze podataka: broj poljoprivrednih gospodarstava, korišteno poljoprivredno zemljište, poljoprivredna radna snaga, broj ekoloških poljoprivrednih gospodarstava, korišteno poljoprivredno zemljište pod ekološkom proizvodnjom te broj mladih poljoprivrednika. U analiziranim zemljama uočeno je značajno smanjenje broja poljoprivrednih gospodarstava tijekom analiziranih godina. Unatoč smanjenju tog broja, prosječna veličina gospodarstava se povećala. Tijekom promatranog razdoblja broj ekoloških poljoprivrednih gospodarstava te udio ekološkog poljoprivrednog zemljišta znatno je porastao u svim analiziranim zemljama vjerojatno zbog intenzivne provedbe zelene politike Europske Unije. Kod analize poljoprivrednih gospodarstava prema dobnoj strukturi Hrvatska bilježi 17,0% poljoprivrednih gospodarstava čiji su vlasnici mladi poljoprivrednici. Kod svih analiziranih zemalja uočeno je da je udio mladih poljoprivrednika starosti do 25 godina najmanji, dok je udio u „najstarijoj kategoriji“ u dobi od 40 do 44 godine najveći. Također, veliki problem među analiziranim zemljama predstavlja negativna promjena u smanjenju obiteljske radne snage. Kako je ostvaren pozitivan rezultat u aspektu ekološke proizvodnje, možda će se poboljšanjem mjera i strategija Europske unije povećati i pozitivan rastući trend obiteljske radne snage u budućem razdoblju te ostanak mladih poljoprivrednih obitelji na selu. Nakon provedene analize i usporedbe, može se zaključiti da svaka članica Europske unije pokazuje negativne promjene u smanjivanju broja poljoprivrednih gospodarstava i smanjivanju udjela obiteljske radne snage. Unatoč tome prosječna veličina poljoprivrednog gospodarstava kao i ekoloških poljoprivrednih gospodarstava ostvaruje pozitivnu promjenu u promatranom razdoblju te se postepeno poboljšava i dobna struktura gospodarstva što u globalu predstavlja pozitivne trendove za budućnost poljoprivrede i ruralni razvoj.