Istraživanje je provedeno na OPG – u Puhar u 2014. godini. Gospodarstvo se nalazi u Velikom Otoku, malom selu smještenom u sjevernom dijelu sjeverozapadne Hrvatske, udaljenom 15-tak kilometara od grada Koprivnice. Tradicija poljoprivredne proizvodnje ovog gospodarstva održava se kroz više generacija. U 2014. na gospodarstvu se šećerna repa uzgajala na 22 ha, a proizvodnja je ugovorena sa Viro d.d. Sijane su tri sorte šećerne repe: KWS Jasmina (9 ha), KWS Serenada (9 ha) i Strube Markus (4 ha). Na površinama OPG Puhar predkultura šećernoj repi na svih 22 hektara bila je pšenica, a na tim površinama šećerna repa se nije uzgajala posljednjih 4 godine. Na površinama gospodarstva Puhar nakon žetve pšenice prašeno je strnište, odnosno obavljeno je plitko oranje na 10 cm. Ovim postupkom se sprječava gubitak vode iz tla, razbija se kapilaritet u površinskom sloju i potiče mikrobiološka aktivnost tla. Time se također potiče i aktiviranje sjemenki korova na klijanje i nicanje. Krajem kolovoza izvršilo se oranje na oko 20 cm. Tim oranjem zaorani su iznikli korovi. Krajem listopada izvedeno je duboko jesensko oranje, a nakon dubokog oranja na svim površinama izvršeno je i tanjuranje. U proljeće kada se tlo dovoljno prosušilo, neposredno prije sjetve obavljena je priprema tla za sjetvu sjetvospremačem u dva prohoda. Na površinama OPG-a Puhar krajem listopada s dubokim jesenskim oranjem zaoralo se mineralno gnojivo NP 11-52 u količini 250 kg i Kalijev klorid 60 kg/ha. U proljeće prije predsjetvene pripreme tla primijenjeno je 250 kg po ha NPK 15-15-15. Prije kultivacije u fazi drugog do trećeg para listova izvršena je prihrana s 250 kg/ha KAN-a. Sa tretiranjem protiv pjegavosti lista je obavljena i folijarna prihrana sa Poly sugarbeet 15-7-30+2MgO u količini od 3 kg/ha i sa Borosolom L9 5% u količini od 2,5 kg/ha, u dva navrata. Sveukupno dodano je 133,4 kg N, 167,92 kg P2O5, i 189,3 kg K2O. Na površinama OPG Puhar sjetva se odvijala u razdoblju od 18.03. do 20.03.2014., a zasijane su sorte Jasmina, Serenada i Markus. Dubina sjetve iznosila je 2-3 cm. Sjetva se vršila 6-ero rednom sijačicom proizvođača Monosem. Razmak između redova je 45 cm, razmak u redu 18 cm. Prosječni utrošak sjemena je iznosio 1,2 - 1,3 sjetvene jedinice po hektaru, a to je sjetva na konačni sklop (8 – 9 biljaka/m2) bez prorjeđivanja. Od bolesti javila se pjegavost lista šećerne repe, dok je od štetnika najzastupljenija bila repina pipa, a u manjoj mjeri repin buhač. Postignuti su prinosi korijena od 85 t/ha dok je digestija bila relativno niska (13%) jer je zbog loših vremenskih uvjeta (puno oborina i toplo vrijeme) došlo do jače pojave pjegavosti lišća, a što je kasnije rezultiralo retrovegetacijom šećerne repe. Unatoč klimatski lošijoj godini za uzgoj šećerne repe postignuti su zadovoljavajući rezultati i pokazalo se da je uz veliko znanje i poštivanje svih agrotehničkih mjera i rokova šećerna repa visokodohodovna kultura.