U Republici Hrvatskoj (RH) su četiri izvorne pasmine konja, a to su hrvatski hladnokrvnjak, hrvatski posavac, lipicanac i međimurski konj. Izvorne pasmine jedinstveno su genetsko nasljeđe koje je potrebno očuvati iz više razloga. Stoga je cilj ovoga rada bio prikazati dolazi li do smanjenja ili povećanja brojnog stanja hrvatskih izvornih pasmina konja kako bi se na temelju dobivenih rezultata praćenja moglo vidjeti prijeti li pojedinim pasminama izumiranje. Predmet ovoga rada bio je pregled brojnog stanja hrvatskih izvornih pasmina konja u vremenskom razdoblju od 2020. do 2023. godine. U svrhu izrade ovog završnog rada korišteni su određeni primarni i sekundarni izvori literature. Kao sekundarni izvori literature korišteni su različiti udžbenici iz područja konjogojstva, stručni članci i službene stranice Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (MP), a primarni izvor su godišnja izvješća o brojnom stanju kopitara u RH. Dobiveni podaci Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH-a) matematički su analizirani i rezultati su izraženi u obliku postotka. Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da hrvatske izvorne pasmine konja bilježe porast brojnog stanja. Također, dobiveni rezultati prikazuju na kojem području je prisutna pojedina hrvatska izvorna pasmina konja te kako se može povećati brojno stanje. Od svih hrvatskih izvornih pasmina konja najveći porast bilježe hrvatski hladnokrvnjak i hrvatski posavac. Brojno stanje lipicanca se u posljednjih godina nije značajnije promijenilo, iako je zastupljen u svim dijelovima Republike Hrvatske. Međimurski konj, iako posljednjih godina bilježi porast i dalje je kritično ugrožena pasmina. Na brojno stanje hrvatskih izvornih pasmina utječu brojni čimbenici. Prvi i najvažniji je gubitak primarne uloge, odnosno izvora radne snage u poljoprivredi. Hrvatski posavac i hrvatski hladnokrvnjak izvrsno su iskoristili prirodne uvjete koji prevladavaju na njihovom primarnom mjestu nastanka te je njihov ekstenzivan način držanja pridonio pozitivnom kretanju brojnog stanja. Međimurski konj zbog ukupno male populacije i stajskog načina držanja nije zabilježio značaniji porast. Na opstanak svih hrvatskih izvornih pasmina definitivno je utjecala njihova promocija i upotreba u kulturno-tradicijskim manifestacijama i turizmu te potpore koje se mogu ostvariti po uvjetnom grlu. Potpore nisu rasle u razdoblju od 2020. do 2023. godine, ali su mnogo veće po uvjetnom grlu za konje nego za ostale izvorne vrste domaćih životinja.