Kukuruz je najzastupljenija kultura na stočarskim gospodarstvima, najviše se uzgaja u obliku zrna, ali i za proizvodnju silažne mase. Cilj ovog istraživanja je analizirati uzgoj kukuruza na gospodarstvima u križevačkom kraju. Istraživanje je obavljeno u 2016. na 7 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koja se bave proizvodnjom kravljeg mlijeka, a broj krava se kreće od 5 do 13. Značajke uzgoja kukuruza na gospodarstvima su da su ukupne površine pod kukuruzom vrlo usitnjene (veličina parcele u prosjeku je 0,59 ha), da su parcele prilično udaljene od gospodarstva (2,33 km) kao i da gospodarstva posjeduju prilično zastarjelu mehanizaciju koja se koristi u uzgoju kukuruza. Kukuruz je u prosjeku u strukturi sjetve zastupljen sa 41,6 % i na 55,8 % parcela pretkultura kukuruzu je bio kukuruz, zatim slijede strne žitarice, a samo jedno gospodarstvo nije uzgajalo kukuruz po kukuruzu. Sva gospodarstva obavljaju duboko oranje u jesen. Gnojidba se obavlja bez prethodne analize tla, a zasniva se na zaoravanju 20-40 t/ha krutog stajskog gnoja (samo jedno gospodarstvo unosi i NPK 7:20:30), a u predsjetvenoj pripremi se daje ostatak gnojiva i to 100-250 kg/ha NPK 15:15:15 i 100-250 kg/ha UREA-e, a prihranu usjeva dušikom provodi samo jedno gospodarstvo. Za uzgoj se najviše koriste hibridi iz FAO grupe 400, najviše Bc hibridi, a najčešće uzgajani hibridi su Pajdaš, zatim BC 408 B i 418 B. Visoko zastupljeni su i Pioneer hibridi kukuruza. Od mjera zaštite usjeva kukuruza od štetnih organizama redovito se provodi zaštita od korova i to uglavnom u razdoblju nakon sjetve, a prije nicanja s herbicidima Adengo ili Lumax, a samo korektivno nakon nicanja, prvenstveno protiv slaka, herbicidom Banvel. Iako su vremenske prilike u 2016. odgovarale rastu i razvoju kukuruza, prinosi su varirali od svega 7 do 11 t zrna/ha i oko 45 t/ha silažne mase što je najvjerojatnije posljedica različite primjene agrotehničkih mjera, posebice gnojidbe usjeva, koja na većini gospodarstava nije u skladu s preporukama struke.